Na Braču prema zapadu smjestila se Milna u dnu najveće bračke luke Milna se zaštitila od vjetrova i izložila suncu.Nijedno naselje nije kao Milna sačuvalo u toliko stupnju sklad građanskih, ribarskih kuća pri obali s ruralnom arhitekturom u brdu,odakle poput zmije vijugaju putovi u maslinike. Ovo se naselje od svih bračkih mjesta ,okrenulo moru i nautičkom turizmu.



Milna je najveća, najzaštićenija i najljepša bračka luka.Račva se u dva rukava, dvije potopljene doline,što se spuštaju s unutrašnjosti. Između ta dva rukava Žala i Pantere,izbočio se široki, tupi rt na čijem su se proplanku,uokolo crkve i starog kaštela zbile kuće.Njihova se kamena pročelja okrenuta suncu, koja čine divan ambijentalni sklop, vrijedan po svojoj tipičnosti u ovom dalmatinskom podneblju.



Duga prostrana i lijepa obala optače cijelo naselje. Na njoj udaraju u oči nekolika veličinom neprimjerena pročelja kao suvišne kulise što skrivaju nepatvorene domete stilskog i iskonskog pučkog graditeljstva. Što su kuće bivali bliže moru, njihove su veličine i raskoš rasle s blagostanjem nekadašnjih vlasnika. Njihove fasade su raskoš koja je stizala s predmetima umjetničkog obrta sa svih dalekih obala uz koje su se nadimala jedra velikih milnarskih jedrenjaka.



Rijetko se gdje toliko razigrala mašta pučkog graditeljstva i rijetko su gdje tako nenametljivo uklopljeni elementi graditeljstva s prostranim balkonima na ukrasnim konzolama, s profiliranim natprozornicima, s velikim prozorima, četverostrešnim krovovima i kamenim žljebovima. Slika je potpuna tek kada zađemo u male tijesne uličice što vode od rive, i usporedno s njom, sve gore od ruralnog zdanja. Ovdje je prisutan život nekadašnjeg milnarskog težaka, ali tragovi nekadašnjeg pastirskog staništa, iz kojega se razvila Milna, više nisu vidljivi.